Površinom iznimno mali i mračan, možda uzak i predugačak ili pak prevelik u odnosu na ostatak stana? Svaki je ulazni prostor drugačiji. No, kakav god bio, riječ je o vrlo korisnom, ali nažalost često zanemarenom dijelu doma. Da to ne mora biti tako, uvjerite se u našoj temi broja , u kojoj vas stručnjaci savjetuju na koji ga način najbolje iskoristiti i urediti.
Primjer 1
Dosadna klasika? Ne dolazi u obzir.
Stilistica Koraljka Brkušić iskombinirala je drage uspomene, gigantsko ogledalo, ugradbenu garderobu i patchwork od keramičkih pločica, što se pokazalo kao dobitna, potpuno otkačena kombinacija
Kada smo tek počeli uređivati naš stan, inzistirala sam da namještaj i zidovi budu bijele boje, a takav je trebao biti i hodnik. Malo-pomalo činilo mi se da je ipak sve previše monotono. Počeli smo dodavati u stan razne šarene detalje, a najviše je "nadrapao" upravo hodnik. Kako je pod u gotovo cijelom stanu izbijeljen hrastov parket, u hodniku smo odlučili napraviti nešto potpuno drugačije. Napravili smo šareni patchwork pod od keramičkih pločica različitih boja i veličina. Hodnik je veličine sedam metara četvornih i klasičan je u smislu da povezuje sve prostorije u stanu, ali opet nije nimalo klasičan zbog otkačenoga poda i boja. Jedan zid je zlatne boje, a drugi je obojan u školsku ploču. Ugradbena garderoba još je jedna dobra ideja, a veliko ogledalo u zlatnom okviru smješteno je na samom ulazu. Na zidu se nalazi polica prepuna dragih suvenira s naših putovanja, a ispod police obješeni su šeširi koje su naši uzvanici na svadbi nosili umjesto klasičnih ružmarina.
Primjer 2
Leti knjiga, leti cijela knjižnica
Ulazni prostor stana arhitektice Anete Mudronja minimalnog je i pristupačnog dizajna. Posebnost u ovom uskom i dugom hodniku je crtež koji se provlači kroz cijeli prostor. Za mlađe generacije, riječ je o liku iz crtića La Linea
Uređenje hodnika kod nas bilo je dio ideje o uređenju cijelog stana prilikom preseljenja. Uređenje je određeno stilom i načinom života naše obitelji i, naravno, morao je biti totalno low-cost riješen. Ja sam arhitekt pa je nama stan istovremeno prostor za život i rad. Tu živimo s dvoje djece i istovremeno imamo ured i radionicu kao i suprugovu radnu sobu. U svaku od tih zasebnih cjelina se ulazi iz posebnog vanjskog ulaza, a hodnik i boravak predstavljaju mjesta susreta tih naših svjetova. Uređenje se, tako, odnosilo na kozmetiku i opremanje. Iskoristili smo dužinu hodnika koji završava malom radnom sobom za smještaj biblioteke (neki naši prijatelji je zovu leteća knjižnica). Hodnik je u našem stanu osmišljen minimalnim i pristupačnim dizajnom. Zid je oličen standardnom bojom za zidove, na njemu je dio crteža koji se provlači kroz cijeli javni i radni dio našeg stana (lik iz crtića La Linea). Format hodnika (dug i visok) omogućio nam je poigravanje s namjenama. On istovremeno "odrađuje" više funkcija. Zanimljivo je npr. da je duga komoda za cipele - prilikom druženja većeg broja ljudi kod nas, uz dužinu i širinu hodnika, odlično odigrala ulogu šanka-bara.
Primjer 3
Duhovit putokaz za bezbrižan život
Početna točka za uređenje ulaznog prostora apartmana simpatičnoj Igrajni Vagrek, vlasnici Concept storea Iggy, bio je zeleni stolić s buvljaka, a sve je dodatno začinila koloritnim morskim detaljima
Kako naš hodnik nije klasičan hodnik već dio velikog otvorenog prostora koji uključuje i dnevni boravak, blagovaonicu i kuhinju, bilo nam je važno pronaći predmete koji se uklapaju u cijeli koncept i stil prostora. Tako smo na jednoj rasprodaji naišli na zeleni stolić koji nas je odmah oduševio svojom bojom i savršeno nam se uklopio na naš crno-bijeli pod, tako da je on bio početna točka. Za rasvjetu smo koristili veliku industrijsku lampa u crnoj boji. Da bismo sve malo začinili, stavili smo natpis koji nam je bio štosan i zbog misli s kojom se mogu svi poistovjetiti, i zbog boje koja paše uz stolicu i nagovješta lokaciju spavaće sobe. Detalji na stoliću su radovi s potpisom brenda Daska&letva, zatim ručno oslikana zdjela što je bio dar maminog supruga, te riba izrađena od naplavine, koju nam je darovao hvarski ribar.
Primjer 4
Dođi u posjet i na zidu ostavi poruku
Za postignutu vizualnu dubinu prostora zaslužno je veliko ogledalo. Iako su pločice klasika u ulaznim prostorim, a vlasnica Ivona Martinčić odlučila se za svijetli hrastov parket kakav je i u ostatku stana
Naš hodnik se nije mijenjao u arhitektonskom smislu, tako da su mu i proporcije kakve su originalno bile. Jedina preinaka bila je spuštanje stropa na 270 cm. Bio je to relativno uzak i dug prostor. Kako bismo postigli dubinu prostora, postavili smo veliko ogledalo. Zid je obojan bojom za školsku ploču. Lijevo od hodnika nalazi se mala prostorija koja služi kao garderobni ormar i tako ostavlja više mjesta u uskom hodniku. Na podu je hrastov parket, isti kao i u ostatku stana. Nekad su tu bile pločice, a hodnik je bio malo izdignut od ostatka stana. Htjeli smo da se cijeli stan iznivelira na istu visinu, i tako bolje poveže u cjelinu. "Feature" hodnika zasigurno je šarena Eames vješalica ispod koje se nalazi tapecirana kožna klupica s ormarićem za cipele, a i crni zid na kojem su ostavljane drage poruke. U garderobnom prostoru su ugrađeni ormari do stropa. Ispod vješalice nalazi se tapecirana klupica s ormarićem za cipele. Velikim ogledalom vizualno smo proširili prostor. Visinu stropa iskoristili smo za skrivanje instalacija.
Primjer 5
Boom! Eksplozija dobrih ideja
Gorana Lolić i Goran Vili, poznatiji kao Lolina kućna manufaktura pravi su primjer kreativaca na djelu. Njihov hodnik površinom je dosta velik i povezuje sve prostorije, ali nikako nije monoton. Prepun je otkačenih detalja, ali nije prenatrpan, i da... gotovo sve napravili su sami
Zamijenivši podstanarsku garsonijeru vlastitim stanom od gotovo 90 kvadrata, postali smo vlasnici tipičnog građanskog stana s predsobljem od dvadesetak metara četvornih. Stanje koje smo zatekli useljenjem nije se nimalo uklapalo u našu viziju uređenja jer je stan s pridjevom građanski, nosio i ono nama negativno - smeđe podove, vrata, štokove, i zidove. Htjeli smo otvoriti prostor i učiniti ga prozračnim, pa smo sve prebojali u bijelu boju. Dio namještaja smo pribavili u Ikei, a ostatak smo sami dizajnirali i izradili. Naprimjer, stari ormarić za cipele smo pretvorili u 3d klavir, od pleksiglasa smo napravili crnu vješalicu za perike, šešire i plaštove s natpisom Garderobe. Stara ulazna vrata smo zamijenili protuprovalnima, i iznad njih postavili svijetleći natpis EXIT. Na Hreliću smo za svega 40 kn kupili drvenu škrinju koju smo obojali u crno i na nju zalijepili 3D slova Think outside of the box. Škrinja je odličan skladišni prostor, a služi nam i za sjedenje dok navlačimo cipele ili zimsku opremu. Plinske cijevi i brojila nismo ni pokušali sakriti, uklapaju se u industrijski štih stana. Na bijelim policima, osim prašine, skupljamo i drage sitnice kupljene u inozemstvu. Tu je i krava tepih koja nije stalni postav. Ona se šeće po stanu.
Primjer 6
Kaskadni labirint s dva različita lica
Preuređenje stana tročlane zagrebačke obitelji potpisuje arhitekt Damir Talsak , koji s hodnikom dugačkim skoro šest metara nije imao nimalo lak zadatak. Rezultat je prilično ekstravagantan
Dvokrilna protuprovalna vrata uvode u hodnik dugačak 5,70 m. Odmah nasuprot ulaznih vrata nalazi se ormarić za cipele, lijevo hodnik vodi u (zasad) još neuređenu dječju sobu i "žensku" kupaonicu koju većinom koristi vlasnica te gostinjski WC. Desno je pak skrivena gospodarska prostorija te walk in garderoba, osmišljena na toj poziciji zbog blizine "ženske" kupaonice. Zanimljivost hodnika je kaskadno proširenje zida prema dnevnom boravku. Kaskade počinju dva metra od dnevnog boravka i proširuju hodnik sa 120 na 190 cm. Na podu je termo troslojni parket od američkog crvenog hrasta za podno grijanje, na jednoj je strani klasični bijeli zid, a na drugoj stari restaurirani cigleni zid. Također, u stropove je ugrađena indirektna LED rasvjeta. U hodniku je i nekoliko kliznih staklenih vrata kojima se po potrebi može odvajati i povezivati pojedine zone stana. Još jedna zanimljivost je nekolicina vrata tapeciranih u krokodilsku kožu što je posljedica učestalih putovanja vlasnika po Italiji.
Primjer 7
Halo Samobor? London zove!
Kada je kuća dovoljno velika hodnik ne treba biti skrovište za brojne stvari koje nikako ne stanu u ostale prostorije. Upravo se zato obitelj Jaklenec odlucila za minimalisticko ure enje: bijele zidove, hrvatski kamen i jednu veselu naljepnicu s britanskom govornicom iz radionice grupe VIL*a
Cijela kuća u Samoboru projekt je arhitekta Branka Silađina, a na njegov projekt nismo imali niti jednu primjedbu. Dapače, bili smo oduševljeni. Tako je i s hodnikom koji povezuje sve prostorije na prvoj etaži. Što se tiče samog uređenja hodnika, željeli smo da bude svijetao, prozračan i da ga ne ubiju boje. Zato su zidovi bijeli, a na podu se nalazi hrvatski kamen. Jedini detalj koji razbija bjelinu je naljepnica koju su izradile cure iz studija VIL*e. Budući da je cijela kuća veličine 500 četvornih metara, hodnici su prostrani, ali smatrali smo kako nema potrebe da u njih postavljamo ormare jer imamo dovoljno prostorija za spremanje stvari. Kako je cijela kuća relativno nova još uvijek nismo dovršili sve radove. Primjerice, još uvijek razmišljamo kakva ćemo postaviti rasvjetna tijela. No, to nije problem jer je hodnik osvjetljen već prilikom projektiranja. Naime, na krovištu je arhitekt projektirao okrugle staklene stijene koje osvjetljavaju većinu kuće.
Primjer 8
Umjetničko djelo dočekuje goste
Sanda Pavlinić iz brenda Kuchanice svoju je maštovitost preslikala u interijer stana. Cilj je bio zadržati funkcionalnost starog glomaznog ormara, a wow efekt postignut je slikom grčke božice pobjede
Kada smo uselili u svoj stan u 30 godina staroj zgradi, zatečeno stanje, ali i budžet, nam je u velikom dijelu dirigiralo i samo uređenje. Glavna nit vodilja kompletnog uređenja bila iskoristiti sve što smo u stanu pronašli, a u hodniku je već bio garderobni ormar kao centralni komad u prostoru. Obzirom na veličinu i funkcionalnost odlučili smo ga ostaviti, ali preurediti. Prijateljica Ivana Kuzmić, akademska slikarica i dizajnerica interijera, predložila mi je da ormar oslika kao pravo umjetničko djelo koje će na kraju odrediti i ostale detalje u hodniku. Preko kompletnog ormara oslikala je skulpturu Nike sa Samotrake u koju sam se zaljubila vidjevši je prije nekoliko godina u Louvreu. Sivkastim i bež tonovima ovog remek-djela najviše je odgovarala crna pozadina, što je bio poticaj da i ostatak površina u hodniku osim stropa obojamo u istu (ne)boju. Većina interijerista reći će ludost - jer tko tako malu prostoriju farba u najtamniju boju?! E pa mi! A planovi za daljnje uređenje? Promijeniti keramičke pločice na podu.
Primjer 9
Doza luksuza uvijek se cijeni
Dvije stambene jedinice integrirane su u jedan stan, a kao točku njihova spajanja dizajnerica Nikolina Jelić osmislila je dugačak funkcionalan hodnik specifičnog dizajna
Četveročlana obitelj kupila je dva stana površine 45 kvadrata, a projektni zadatak bio je spojiti ih u jednu funkcionalnu, toplu cjelinu specifičnog dizajna. Uz minimalne adaptacijske intervencije i promjenu rasporeda prostorija, dvije manje stambene jedinice spajaju se u točki gdje se nalazi dugačak uski hodnik s nišom za ugradbeni ormar, a na koji se nastavlja dnevni boravak. Budući da je ulaz u stan u prostoru predviđenom za blagovanje, a kako bi ga vizualno odvojili i zaklonili pogled s ulaznih vrata, na 90 cm od ulaza postavljena je staklena ploha izrađena od namjerno razbijenog kaljenog stakla od poda do stropa. Ispred nje je uski ormarić za cipele i ključeve. S desne strane hodnika (u niši za ugradbeni ormar) postavljeni su zatvoreno-otvoreni ormarići s frontama u ogledalu kako bi se vizualno povećao prostor, a jedna od njih se koristi za vješanje kaputa. Pod u ulaznom dijelu i hodniku je masivni parket izbjeljelog hrasta, a zidovi su obljepljeni tapetom, kao i u ostatku stanku.
Primjer 10
Igra skrivača: Sad me vidiš, a sad ne
Ivona i Kristijan Rudić vole eleganciju i jednostavnost. Zato su odlučili istaknuti svoje divne stepenice, a ispod njih skriti ugradbene ormare u koje stanu sve cipele i jakne... Dobro, gotovo sve...
Misao vodilja? Potpuna jednostavnost. Na samom ulazu u hodnik u zid smo ušarafili tri jednostavne veće vješalice srebrne boje, a ispod njih tri iste takve, samo manje, i dosta niže tako da ih naša Lara može dohvatiti. Najviše smo se veselili ideji ugradbenih ormara ispod stepenica. Kako su nam stepenice s ogradom od metalnih krugova jedan od najljepših detalja u stanu, nismo htjeli da se ormari ističu, naprotiv, trebali su biti gotovo nevidljivi. Tako su u dogovoru sa stolarom nastala tri ormarića od bijelog sjajnog medijapana. Ormari su u nizu i izgledaju kao cjelina, a nismo željeli nikakve ručke, tako da se otvaraju na dodir i zatvaraju na magnetni mehanizam. U prvom ormaru je dodatni prostor za sitnice, u drugom ormariću smještene su jakne, a u trećem cipele. Na taj smo način dobili lijep i neupadljiv namještaj koji skriva sve što ne želimo vidjeti, ali tvori lijepu cjelinu i ne zagušuje prostor. Super nam je i što u hodnik dopire puno prirodnog svjetla iz dnevnog boravka pa nije mračan i monoton.
Primjer 11
I mali može biti funkcionalan
Zadarska umjetnica Mirela Maurin domišljato je iskoristila ulazni prostor koji je velik svega dva cetvorna metra. Bijelu boju izabrala je zbog osjećaja prostranosti, a od namještaja je postavila samo ormarić za cipele. Prednost mu je prozor okrenut prema dvorištu
Cijeli stan sam sama uredila. Što se hodnika tiče, osim novog popločenja poda, nije bilo drugih intervencija. Riječ je o prostoru veličine samo dva četvorna metra, a povezuje sve prostorije u stanu: kuhinju, dnevnu sobu i kupaonicu. Prednost hodnika je to što ima visoko postavljen prozor prema unutarnjem dvorištu zgrade. Međutim, to je istodobno i mana jer se uza taj zid s prozorom ne može smjestiti visok ormar koji bi sezao do stropa, tj. ne može se iskoristiti cijela visina zida. U hodniku se nalazi samo ormarić za cipele u kojem se također nalaze i boje koje koristim za svoj hobi. Dok dizajn hodnika nisam u potpunosti utvrdila, ostatak stana je osmišljen planski pomoću novog namještaja iz Ikee. Pod je obložen bijelim keramičkim pločicama, a svi zidovi i strop su okrečeni u bijelo. Hodnik je specifičan po tome što je za pohranu predmeta iskorišten svaki centimetar prostora, npr. vješalica na vratima, vješalica na zidu, prozorska niša. Danju je osvijetljen dnevnim svjetlom koje dopire kroz prozor, a noću velikom stropnom lampom.
Foto: Living 4 Media/ Arhiva EPH
